Cijene neumoljivo rastu. Na udaru ponovo hljeb i pekarski proizvodi. Rast cijene pšenice na tržištu mogao bi se odraziti u vidu korekcije cijena pekarskih proizvoda. Član Predsjedništva BIH Milorad Dodik najavio je protekle sedmice ograničenje cijene hljeba. Pekari burno reagovali.
Jedna Twitter objava bila je dovoljna da uzburka cio lanac u proizvodnji, ali i izazove niz reakcija na relaciji proizvođači-potrošači. Nezadovoljni zbog loših uslova proizvodnje i niske otkupne cijene hljebnog žita, proizvođači tvrde – hljeb je već preskup. Isto misle i građani. Pekari ne misle tako.
„Ne postoji realna osnova za to. Da bi se došlo do ograničenja cijene hljeba, mora se ograničiti cijena brašna, a samim tim i cijena pšenice. Uzimajući u obzir činjenicu da pšenice nemamo, da se sva pšenica uvozi uglavnom iz Mađarske i nešto iz Srbije, a na cijenu pšenice se ne može uticati“, objašnjava Radenko Pelemiš, predsjednik Udruženja pekara regije Bijeljina
A to znači da je cijena stabilna sve dok ima zaliha brašna i pšenice u mlinovima. Nasreću, zasad ih ima, ali problem bi mogao nastati kada se pšenica počne uvoziti s obzirom na to da njena cijena na berzi konstantno raste.
„Ja radim Mađarsku, cijena se kreće između 380 i 420 eura po toni, čak se priča da se trguje pšenica ‘na zeleno’ u Srbiji od 300 do 325 eura, Mađarska i do 365 eura. To znači da neće nimalo biti jeftina pšenica ni hljeb. Ne samo da ja ne pamtim ovu cijenu, a imam dovoljno godina, ova cijena pšenice se ne pamti da je ikada bila, dostigla je vrh“, ističe Zoran Stojanović, vlasnik mlinske industrije.
“Uvijek sam bio optimista, nadam se dobroj žetvi. Sad sve zavisi od pšenice, koja je u dobrom stanju, ali zavisi koliko se primjenjuju agrotehničke mjere”, navodi Pelemiš.
Oči pekara uprte su u ratare. I samo je jedna misao: hoće li proizvesti dovoljne količine. Ali ratari su ogorčeni nemarom vlasti. Proizvesti, kažu da neće, jer nisu u mogućnosti da primijene neophodne agrotehničke mjere, a sve to zbog toga što država u godini najskuplje sjetve nije omogućila olakšice za proizvodnju.
“Svi šute. Institucije šute. Niko ništa ne preduzima. Ljudi će sijati bez đubriva, pa će porinos umjesto 10 tona biti tri tone, a mi ni ovako ne možemo da pokrijemo ni trećinu tržišta BiH”, naglašava Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
“Šta nas očekuje – ni sami ne znamo, ali pretpostavljam da će iduća godina biti dobro gladna godina. Odrazit će se sve ovo, i rat u Ukrajini, zabrana izvoza pšenice, čak i Rusi vode računa o svojim zalihama, a hranili su dvije trećine Evrope“, ističe Stojanović.
Primjera radi, zahvaljujući robnim rezervama, Vlada Srbije donijela je uredbu kojom je ograničila cijenu hljeba na 80 feninga do kraja godine. Ovaj primjer Bosna i Hercegovina nije prepisala. Da stvar bude gora, u našoj zemlji robne rezerve ne postoje. Entitetske vlade su ranije poručile da traže modalitete da se poskupljenjima stane na crtu, ali na djelu su zakazali.
Podsjećanja radi, u Domu naroda državnog parlamenta početkom sedmice sa dnevnog reda skinuta je i tačka koja se upravo odnosila na smanjenje PDV-a na osnovne životne namirnice. Njome bi umjesto 17 posto, koje građani plaćaju na osnove životne namirnice, plaćali svega pet posto. Ali od toga ništa. Njima hljeba ne manjka, a ni političkih igara.
Izvor: federalna.ba, slika: ilustracija
