Strategija dekarbonizacije obaveza je BiH ukoliko želi postati članicom EU. Karbonski neutralna država trebali bismo postati do 2050. godine, no, veliko je pitanje kako ispuniti evropske norme, ukinuti rudnike, zatvoriti termoelektrane na ugalj, a opet sačuvati hiljade radnih mjesta i izbjeći slom cijelog sistema?
Dekarbonizacija, odnosno mitigacija ili pomicanje sa energije koja je ugljendioksidno intenzivna na ekološki prihvatljive sisteme, predstavlja proces svjetskih razmjera.
U tom smjeru posebno je krenula Evropa, ali zatvaranje termoelektrana i rudnika uglja moglo bi izazvati velike posljedice u sredinama u kojima postoje takvi značajni resursi, kao i ekonomijama koje su na njih naslonjene.
Takav slučaj je upravo s Bosnom i Hercegovinom, koja ima nekoliko rudarskih bazena, a on je najizraženiji u tuzlanskoj regiji, posebno Živinicama, Banovićima i Lukavcu. Predstavnici tamošnjih lokalnih zajednica pristupili su izradi određenih inicijativa, u želji praćenja “zelenog trenda”, ali i zaštite interesa građana.
Predstavnici gradova lociranih na rudarskom bazenu smatraju da novac nije problem, već kako trasirati globalna rješenja te kako postići konsenzus u vezi s njima.
Kreiranje određenih projekata je već počelo, a gradonačelnik Lukavca Edin Delić smatra da naša zemlja vrlo brižno mora čuvati svoje termoenergetske kapacitete, dok se ne steknu uslovi za njihovo gašenje. U ovom trenutku smo daleko od toga.
“Mi prema energenstkoj zajednici moramo poslati takav stav da želimo to ugasiti, ali da za to moramo steći uslove. Nije dovoljno samo zadati datum i reći do tada ćemo ugasiti. Gašenje termoenergetskih kapaciteta predstavljao bi kolaps cijele ekonomije. Sad pričamo da trebamo udvosrtručiti cijene električne energije ako želimo da preživi Elektroprivreda BiH, a zamislite samo da ovisimo o uvoznoj energiji koja je četverostruko skuplja. To bi za naše društvo predstavljalo kraj priče”, kaže Delić.
Lukavac kao jedan od najzagađenijih gradova u Evropi nalazi se na putu dekarbonizacije, a iako ne u toliko značajnoj, u prvoj fazi su pristupili spajanju što većeg broja stambenih jedinica i poslovnih objekata na sistem daljinskog grijanja. Time pokušavaju smanjiti stepen zagađenja zraka.
“Specifikum ovih prostora i velika razvojna šansa su korištenja zapostavljenih otkopanih rudarskih prostora. Samo u Lukavcu imamo više od hiljadu hektara napuštenih rudničkih prostora u koje ne možemo ući, a slično je i u Banovićima. Ti prostori su idealni za proizvodnju energije iz solara ili biomase ili za razvijanje turizma. To pokušavamo delegirati kao projektnu ideju i ona bi uz energetsku efikasnost mogla biti realizirana u prvoj deceniji procesa dekarbonizacije”, navodi Delić.
Općina Banovići poznata je kao sredina koja je u potpunosti naslonjena na rudnik uglja, odnosno na proizvodnji ovog energenta zasnivaju svoj privredni razvoj. Kada je riječ o dekarbonizaciji, izuzetno je kompleksno pitanje kako ovaj grad transformisati u ekološki prihvatljivu sredinu.
Načelnik Bego Gutić stava je da se tranzicija ne može provesti bez jednog veoma jakog socijalnog programa iza kojeg mora stajati država, koja će garantirati da će dekarbonizacija biti pravedna.
“Mi to ne možemo sami raditi. Analizirajući tokove i politiku evropske energetske zajednice u oblasti proizvodnje električne energije, mi smo se na neki način zabrinuli. Potpisivanjem nekoliko dokumenata koji tretiraju pitanje proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, mi smo se obavezali time da do 2050. moramo ugasiti rudnike i termoelektrane na fosilna goriva. U ovom trenutku to za nas u Banovićima nije realno”, smatra Gutić, navodeći da je u ovoj općini 50 posto stanovništva zaposleno u lokalnom rudniku, dok dodatno njih četvrtina ostvaruje egzistenciju na indirektan način.
S druge strane, iz Živinica su stava da se stabilnost bh. energetskog sektora može osigurati putem prirodnih resursa, naglasivši da se cijelom procesu mora pristupiti temeljito i ozbiljno, kako bi građani bili zaštićeni u ekonomskom smislu.
“Mi smo pripremili veliki broj projekata kada je riječ o degradiranom zemljištu rudnika, koji su dio dekarbonizacije. Prva adresa za razgovor su rudari, sindikati i menadžmenti rudnika sa kojima smo imali sastanak, te smo im objasnili o čemu je riječ. Putem cirkularne ekonomije Živinica mi smo na degradiranom zemljištu već napravili centar za prikupljanje otpada”, kaže gradonačelnik Živinica Samir Kamenjaković.
U ovoj lokalnoj zajednici na degradiranom rudarskom zemljištu planiraju i obilaznicu oko grada, uz ideju kreiranja novih poslovnih zona.
“Jedna od ideja je i da se na takvom zemljištu naprave dvije solarne elektrane, ali nama je veoma važno mentorstvo za izradu kvalitetnih studija koje će odgovoriti na najvažnije pitanje. Ono je zakonska legislativa BiH koja se mora uskladiti sa Evropskom unijom kroz određene sporazume. Također potrebni su nam i pristupni fondovi, a da bismo došli do njih, trebaju nam mentori iz Evropske komisije”, dodaje prvi čovjek Živinica.
Evropska komisija upravo je podržala i saradnju koja se trenutno odvija između Živinica, Banovića, Lukavca i Češke, kao države prepoznatljive po rudarskom bazenu, koja je još devedesetih godina prošlog stoljeća pokrenula proces dekarbonizacije.
Tranzicija u Češkoj i danas traje, a projekcije kažu da će u narednih 18 godina u potpunosti prestati sa iskopavanjem uglja u svrhu proizvodnje električne energije. U tome im pomaže i jednostavniji pristup evropskim fondovima, s obzirom da su dio EU. Svoja dosadašnja iskustva češki stručnjaci žele prenijeti partnerima u Bosni i Hercegovini.
“Pozitivno sam iznenađen da je razvoj projekata u BiH sličan onima koje imamo u Češkoj. Ako neki projekti koji su nam predstavljeni postanu realnost, mislim da je BiH na istom puti kao i mi. Ne znam koliko će vremena biti potrebno da se to realizira ovdje, ali želim vam svu sreću”, kaže projekt menadžer ekonomskog i socijalnog vijeća u čekom regionu Usti Karel Tichy.
Inače, Češka svoju budućnost vidi u hidrogenskoj ekonomiji.
“Mnogo toga smo već uradili na tom planu. Kreirali smo strategiju i hidrogen nije budućnost, on je već sada tu. U naredne dvije do tri godine će projekti koji se tiču hidrogenske mobilnosti doživjeti početak svoje realizacije”, ističe Tichy, navodeći da je u okviru fonda pravedne tranzicije region Usti dobio 800 miliona eura koje će u narednih šest godina iskoristiti za dekarbonizaciju.
U procesu osnaživanja pri postupnom ukidanju iskopavanja i korištenja uglja za proizvodnju električne energije, zemlje u tranziciji pomoć dobijaju i od Sekretarijata za Zapadni Balkan i Ukrajinu.
Koordinatorica inicijative Elodie Salle ističe da se projekat radi uz nadzor Evropske komisije te učešće Svjetske i Evropske banke za obnovu i razvoj te Energetskog komiteta i Pariskog nacionalnog fonda za okruženje i razvoj.
“Kroz ovaj projekat organizirali smo programe razmjene iskustava Usti regiona i Banovića, Lukavca i Živinica iz Bosne i Hercegovine. Ovo su načini kako Evropska komisija podržava aktivnosti u vezi s dekarbonizacijom”, navodi Salle.
BiH ne može samostalno postići energetsku sigurnost u svim segmentima, prvenstveno zbog nepostojanja vlastite proizvodnje nafte i gasa. Kako bi energetska tranzicija bila uspješno izvršena, potrebno je sistematski i dosljedno provoditi mjere očuvanja životne sredine te racionalnijeg korištenja resursa.
Ipak, jedan od resora koji je pozitivan primjer usvajanja potrebnih mjera za približavanje države članstvu u EU, svakako je oblast energetike koji, koliko god je to moguće, radi na strategijama i usvaja zakonodavna rješenja potrebna za usklađivanje energetske politike sa onom EU.
