Danas je dan kada ćemo gledati, slušati i čitati poruke patriotskog naboja o državi koja traje stoljećima, državi koja je trpila i trpi i državi koja još uvijek mora dokazivati i braniti svoj suverenitet.
Zašto je to tako, razloga je mnogo u vjetrometini unutrašnje i vanjske politike. Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih država koja umjesto kurtoazne čestitke 25. novembra dobija poruke o važnosti potpore teritorijalnom integritetu i suverenitetu. Dugačak je red diplomata, predstavnika država, institucija i pojedinaca koje u svakoj prilici decenijama naglašavaju podršku teritorijalnom jedinstvu i suverenosti.
A kada vam neko godinama to naglašava, znači da nešto nije u redu. Jer ne može se baš čuti da državni praznik naprimjer Hrvatskoj, Srbiji ili Belgiji neko čestita uz poruku o podršci teritorijalnom integritetu i suverenitetu.
Umjesto zastave
Patriotizam se ne pokazuje baš mahanjem zastave ili mijenjanjem profilne sličice na društvenoj mreži, a ni stihovima kako je BiH od Drine do Une i od Save do mora. Država i državnost je sve ono iznutra. To je pravda, dobro zdravstvo, školstvo, zdrava ekonomija, suzbijanje korupcije, zdravo pravosuđe i stvaranje prostora u kojem će najkvalitetniji voditi procese.
No to je pitanje politike, a za politiku treba odgovornosti, hrabrosti i nekog višeg cilja, gdje suština borbe neće biti samo vlast i fotelja.
Danas je dan kada će se Dan državnosti obilježiti samo u jednom entitetu i vjerovatno simbolično i u Distriktu Brčko. Gotovo pola države, entitet Republika Srpska ovaj dan ne priznaje niti obilježava i to je inat politika koja doprinosi općem i mentalnom i svakom drugom nezadovoljstvu.
Ovo je država
Ovo je država gdje žrtva još uvijek mora dokazivati da je žrtva. Ovo je država gdje se i dalje toleriše negiranje genocida i gdje je suočavanje sa prošlošću, uprkos silnim novcima upumpanim u raznorazne radionice, seminare i nevladine organizcije, palo na ispitu.
Ovo je država iz koje ljudi još jako žele otići i u kojoj susjedi još smatraju da imaju neku vrstu tapije. Ovo je država koja vrišti od radosti kada Edin Džeko postigne pogodak ili Lana Pudar postane prvakinja Evrope, a već sutradan je psuju, kradu, omalovažavaju, vrijeđaju i ponižavaju. Ovo je država koja se još uvijek svakog jutra mora dokazivati da je država.
Ovo je država kojoj stranci još povlače direktne konce koji utječu na politiku. Ovo je država u kojoj sitni politički interes koči bolje obrazovanje i zdravstvo. Ovo je država u kojoj mnogi najbolji ne uspijevaju, ali zato hitro napreduju dizači ruke i ćutolozi.
Ovo je država u kojoj se politika bavi sama sobom, država koja je specijalizirala uopćenu priču i koja vapi za konkretnim djelima. Ovo je država mnogih lažnih veličina, prodanih duša, lažnih patriota i prevaranata.
Ovo je država velikih talenata, pametne omladine i dobrih ljudi, ali oni su tek treći red u stroju. Ali ovo je država koja mora da se voli i brani. Ovo je država koja mora pobijediti, a pobijedit će kada se svi pogledaju u ogledalo i sami sebe pitaju da li ispravno postupaju i da li mirno s tim spavaju.
Ovo je država prelijepe zemlje, koja je razapeta na Prokrustovoj postelji unutrašnjih i vanjskih faktora. Ovo je država koja se svako jutro mora upoznavati sama sa sobom i govoriti kako je historijska tvorevina sa srednjovjekovnim temeljima.
Izvor: klix.ba
