Vršnjačko nasilje u školama postalo je svakodnevnica. Da je u porastu, pokazuje i statistika. No, stručna javnost upozorava da zvanična statistika ne odražava stvarno stanje, jer se nasilje u većini slučajeva ne evidentira. Također, slučajevi o kojima se do sada mnogo nije govorilo, ukazuju na to da ni prosvjetni radnici nisu pošteđeni. Izostaju li adekvatne preventivne mjere, a problemi guraju pod tepih?
Samo četiri dana nakon što je pretučen učenik ispred jedne banjalučke osnovne škole kada ga je opkolilo dvadeset srednjoškolaca, desilo se novo nasilje. U dvorištu druge škole vršnjak je teško pretukao učenika 9. razreda zbog čega je napadnuti dječak prevezen u bolnicu, podsjeća BHRT.
“Srećom, imali smo video nadzor pa smo mogli ustanoviti činjenice. Obaviještena je policija, dječak je u dobrom stanju sada. Nalazi se na UKC-u na praćenju”, rekao je Miroslav Popržen, direktor OŠ „Sveti Sava“ Banja Luka.
Ishodi srećom nisu bili kobni. No, alarm za društvo odavno je upaljen. Vršnjačko nasilje je u porastu, za 13% više u odnosu na prošlu godinu. U Republici Srpskoj od ukupno 33 prijave tokom ove godine najviše je evidentirano prijava za fizičko nasilje. Do poražavajućih podataka da svako treće dijete u školama u Bosni i Hercegovini trpi neki vid nasilja svojevremeno je došlo Udruženje Kap.
“Najveći problem leži u školama koje u velikoj mjeri prikrivaju nasilje. Problem leži i u porodici jer često djeca koja vrše nasilje preuzimaju model ponašanja iz kuće. Vjerovatno je riječ o mladima koji nisu savladali vještine nenasilnog komuniciranja”, kaže Arian Spahić iz Udruženja za razvoj društva “Kap”.
Iz Udruženja roditelja upozoravaju da ispod tepiha ostaju latentni oblici nasilja te da je potrebna čvršća veza između roditelja i škole, a onda i nadležnih institucija.
“To neko izrugivanje, podcjenjivanje, upućivanje neprimjerenih riječi djece jednih drugima. To postaje neki normalan obrazac ponašanja u školama nažalost. Sve to je posljedica i uticaj onih medijskih sadržaja koji nisu primjereni djeci”, kaže Jelena Sarafijan iz Udruženja građana “Roditelji za prava djece”.
“Mi u Bosni i Hercegovini samo konstatujemo činjenice da je povećana stopa maloljetničke delinkvencije i što pomalo zabrinjava posvećujemo veliku pažnju žrtvama. Treba malo da se bavimo tom djecom koja su delinkventna, da utvrdimo iz kakvih porodica dolaze, šta je to dovelo dijete od 13, 14 godina da se ponaša nasilno i da se ponaša sve okrutnije”, smatra sociolog Vladimir Vasić.
Za moguće uzroke nasilničkog ponašanja najčešće se navode izloženost neprimjerenim medijskim sadržajima, nekontrolisano konzumiranje društvenih mreža i nasilnih igrica.
“Veoma je važno da postoji nulta tolerancija na nasilje i da se svaki oblik nasilja shvati ozbiljno. Kada dijete ispriča da ima neki problem da se to shvati ozbiljno, da mu se ne govori da su to dječija posla”, kaže psihologinja u Udruženju “Nova generacija” Maja Kovačević.
Mnogo je problema koji se guraju pod tepih, upozorava stručna javnost, a gotovo ništa se sistemski ne radi da bi se izbjegli i dugoročno riješili.
