Bosna i Hercegovina je evropski rekorder po broju stranaka. Zemlja bogatih političara i siromašnog naroda. Na posljednjim izborima prijavljena su 543 politička subjekta. Politika je odavno postala najunosnije zanimanje.
Jedna politička stranka na 30 hiljada stanovnika. Ovakvom statistikom ne mogu se pohvaliti ni zemlje razvijene demokratije. Nije ovo odraz bosanskohercegovačke demokratije i političkog pluralizma već lov na plate kakve nemaju ni evropski političari. Gdje su država i građani u idejama starih i novih stranaka?
“Prioritet “Zelenih Bosne i Hercegovine” biće ovo – da se pokušamo odmaći od ovih artiljerijskih političkih tema koje nas zagađuju. Da ljudima vratimo nadu. Da im vratimo osmijehe na lice. Desetine političara rade sve da podignu tenziju u ovom društvu, ne bi li na toj tenziji, na tom strahu, ušićarili nešto za sebe u predizbornoj kampanji i na predstojećim izborima”, kaže predsjednik političke organizacije “Zeleni Bosne i Hercegovine” Adis Arapović.
A da bi ušićarili, spremni su na sve. Tu je izborni inžinjering, trgovina biračkim odborima i mrtvi koji glasaju. Tako izgleda put do unosnog bh. biznisa koji se zove politika. Sve je dozvoljeno, jer odgovornost ne postoji, ni sudu ni narodu, kažu naši sagovornici.
“Mislim da je politika u Bosni i Hercegovini jako isplativ biznis i ljudi se lako odlučuju da se uključe u određeni broj političkih partija. Sada imamo i dosta klijentelizma i ljudi koji su tu zbog ličnog benefita, da bi zadržali svoje pozicije. Ima raznih načina zbog kojih se ljudi uključuju, i raznih razloga. To Bosni i Hercegovini nije donijelo dobro. Imamo veliku pluralizaciju političkih partija, imamo osipanje glasova, ali ono što je najveći problem jeste trgovina biračkim mjestima”, navodi Dalio Sijah iz Udruženja građana “Zašto ne”.
“To je postao biznis. Ja znam, to sa sigurnošću tvrdim, da mnoge političke stranke koje su lokalnog karaktera, prijavljuju se na izbore širom Bosne i Hercegovine, a nemaju svoje opštinske odbore. Nisu aktivni, jer se plaćaju mjesta u biračkim odborima, čime se, opet, krši izborni zakon od strane onih koji to kupuju. Korupciju imamo i na sam dan izbora”, smatra Vehid Šehić iz Koalicije “Pod lupom”.
Statistike pokazuju da je ukupan broj glasova koje stranke i pojedinci dobiju na izborima, u odnosu na aktivno biračko tijelo, između 12 i 15 posto. Oni koji u toj utakmici ne prepoznaju svoj tim i igrače, apstiniraju. I tako stranke ostaju na sceni. Zašto se svi guraju u politiku, razloga je puno, smatra sociolog Esad Bajtal.
“Nerad, politika naplaćuje tri puta, radnik rad ne može nijedanput. E, to je osnovni, ali nije i jedini razlog zašto se svi guraju u politiku. Zemlja bogatih političara i siromašnog naroda. Naši političari i parlamentarci spadaju u najplaćenije u Evropi, a naši građani su posljednji po kupovnoj moći u Evropi. Dakle, sve vam je jasno. Ovdje se ne može obogatiti naučnik, ni umjetnik, ni radnik. Može se samo obogatiti neradnik koji se zove političar”, mišljenja je sociolog Esad Bajtal.
Kada dolaze u politiku – dolaze s obećanjima, velikim i nerealnim. Po analizama “Istinomjera” najmanje obećanja ispune stranke na državnom nivou. Taj procenat nikada nije dostigao 10 posto. Ništa bolje nisu ni stranke na entitetskom nivou. Koalicije se ne prave iz programskog već iz interesnog osnova. Na isti način se osnivaju i stranke. I tako godinama.
Izvor: bhrt.ba, slika: ilustracija
