Politička kampanja u punom je jeku i stoga se izabrani i imenovani politički zvaničnici ne libe iskoristiti svoju političku moć da bi građane uvjerili kako baš oni rade za njihov interes. Primjer podjele jednokratne pomoći najugroženijim u Republici Srpskoj je populizam koji gledamo godinama, kažu analitičari. Poražavajuće je da im i dalje polazi za rukom kupovina glasova, koja je ove godine istina zbog inflacije skuplja, pa se licitira sa 100, a ne kao ranijih godina 20, 30 ili 50 maraka.
Predizborna kampanja ne može bez predizbornih obećanja. Tako je među prvima Milorad Doik krenuo u ofanzivu. Obećava jednokratnu pomoć mladima, borcima, penzionerima. Od ogrjeva, zimnice do školskog pribora, sve do kraja godine. Za borce i mlade izvojit će jednokratnu pomoć koja će Republiku Srpsku koštati 50 miliona maraka budžetskog novca. Tako se građani nagrađuju vlastitim novcem. Ranije po 30 ili 50 maraka, ove godine po 100 maraka.
“Obrazloženje za sve to jeste da se penzionerima i borcima obezbijedi da mogu da riješe probleme vezane za zimnicu i plaćanje određenih računa, a omladini, pošto je u uzrastu od 18 do 30 godina, da oni koji studiraju mogu u cjelosti da nabave nove udžbenike za buduću školsku godinu”, kaže predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
I sve je ovo populizam na koji smo godinama navikli, kažu analitičari. Sve uz dozu cinizma. Najprije jer novac poreskih obveznika nudi čovjek koji nije u poziciji, odnosno izvršnoj vlasti da odlučuje o tome.
“Cinizam je i u tome što se građani BiH zadnju godinu nalaze pod velikim pritiskom inflatornog šoka, divljanja cijena, vidjeli smo da političke elite nisu uradile ništa, a sada im se, znači u predvečerje izbora, nudi upravo njihov novac i to treba posmatrati kao jednu vrstu dara ili političkog poklona”, ističe politička analitičarka Tanja Topić.
I to je zacrtana linija po kojoj će se odvijati politička kampanja, stav je analitičara. Sve se svelo na kupoprodajni odnos političkih stranaka i glasača i upravo to je slika nivoa svijesti u BIH. Dobar dio građana će političarima aplaudirati na njihovim potezima i gledati kao na poklon, a ne svoj novac koji su dali kroz poreze. Zato je godinama praksa da glas vrijedi 100 maraka, ali i mnogo manje.
A sve bi bilo drugačije da građani nisu gladni, obespravljeni, osiromašeni, kažu sociolozi. U državi kakva jeste uprkos manipulacijama građani se ne mogu osvjestiti i shvatiti da je političarima jedino bitna kupovina glasa. Civilizacijski je, kažu, poražavajuće što je to postalo domaća praksa, ali ističu, da je za mnoge građane upravo tih 100 maraka slamka spasa.
“To nije nimalo slučajno, odnosno politika to ne radi inteligentno, to nisu pametni ljudi, ali jesu nemoralni i nagonski, refleksno čine upravo to, izgladnjuju ih da bi snizili cijenu njhovog glasa i zato će kupovati za 100 maraka, a danas je 100 jer je inflacija”, smatra sociolog Esad Bajtal.
Politička kampanja u punom jeku, zato u periodu pred nama za očekivati je i druge slične ideje, pod floskulom pomoći građanima. A građani će, nadati se, svoj glas iskoristiti na najbolji način, bar onaj dio koji ne može biti kupljen, ako do izbora ostane unutra granica BiH.
Izvor: bhrt.ba, slika: ilustracija
