Nedostatak citostatika je prvi u nizu gorućih problema – liste se ne obnavljaju, lijekove propisuje komisija koja nikad nije vidjela pacijenta, a lijek se čeka i do godinu.
U ovom momentu desetine, stotine nas, vaših majki, kćerki, sestara, prijateljica, kolegica, na sve strane traga za lijekovima koji nam mogu produžiti život, jer ih u Federaciji BiH NEMA! Sram vas i stid bilo! Draga Senka, pahuljo nježna, putuj tamo gdje ne boli, putuj tamo gdje ćemo svi, čekaj nas na mjestu gdje ćemo svi biti pitani! Teško se onima koji ne čuju, ne vide, ne osjećaju, ne žele, kada dođe taj dan…
KO JE KRIV?
Ovo je samo jedan u nizu komentara kojim onkološki pacijenti iznova i iznova u očaju upozoravaju na nedostatak citostatika i drugih terapija za onkološke pacijente u Federaciji, zbog kojih polako jedan po jedan umire, a oni koji su do jučer s njim bili bitku se opraštaju. Posljednja u nizu je Senka Dervišević, za koju njene, kako ih često nazivamo suborkinje, kažu da je ubila politika ove države. A ubila je, jer nikad nije riješila do kraja problem nedostajanja terapija koje život znače za onkološke, ali i druge pacijente.
Eldina Zolj-Balenović, novinarka i članica Udruženja osoba oboljelih i liječenih od tumora dojke Renesansa, koja je i sama onkološki pacijent i koja stalno upozorava na ovaj problem i traži od onih koji su dužni da reaguju odgovornost i rješenje, tvrdi za naš list da trenutno ima samo Taxola, ali su male količine došle i pitanje je dana kada će opet nestati.
– Nema trenutno Zomete i Letrozola. Ono što ja znam je da se prepisuje kod karcinoma dojke i metastaze na kostima. To su lijekovi koje dobijamo stalno, besplatno na KCUS-u i uglavnom svake sedmice ili na 21 dan, a nabavlja ih federalno Ministarstvo zdravstva. Riječ je o citostaticima koji se rijetko u okruženju i svijetu koriste, jer izazivaju mnogo štete u organizmu, ali kod nas se još upotrebljavaju. No, nema ni njih, ogorčena je naša sagovornica.
Ali, to je samo jedan od gorućih problema, a ima ih, kako ona kaže, mnogo.
– Liste se ne obnavljaju, lijekove propisuje komisija koja nikad nije vidjela pacijenta… A ko je kriv za to? Izgleda krivi smo mi što smo se razboljeli. Vlast očito ne mari za bolesne, jer da ih ovaj problem dotiče, imali bismo sistemski način borbe protiv malignih bolesti, a mi čak nemamo ni nacionalni registar oboljelih. Kako u Žurnalovom dokumentarnom filmu doktor onkolog Semir Bešlija reče: “Živimo u vremenu u kojem kvaliteta skrbi za onkološkog pacijenta ovisi o dvije stvari. Jedna je politička posvećenost, odnosno aktuelna vlast nema želju da taj problem riješi. Druga – moraju postojati finansije za rješavanje.”
– Posebno smo zabrinuti zbog najave nekoliko velikih farmaceutskih kompanija da će se povući sa našeg tržišta, a već imamo informaciju da se Pliva povlači, te da lijeka Zomete više i neće biti kod nas na tržištu. Onda se uključuju zamjene na koje se također moraju navikavati onkološki pacijenti, koji su ionako izmučeni od svega što prolaze, objašnjava naša sagovornica.
I DOKTOR SE NE PITA
Pored deficitarnih lijekova, problem je lista čekanja za pametne lijekove, imunoterapije koje su u primjeni širom svijeta i regije, jer izazivaju manje štete i imaju, naravno, bolje djelovanje.
– Oko 2.000 ljudi je na listi čekanja Fonda solidarnosti. Lijek se čeka od šest mjeseci, pa do duže od godinu. Kada se uzme u obzir da se na listama uglavnom nalaze osobe sa metastazama i najtežim oblicima karcinoma, onda je svima jasno šta znači toliko čekanje, ističe Zolj-Balenović.
Treći problem je, dodaje naša kolegica, što se određeni lijekovi propisuju prema indikacijama koje donosi komisija pri Fondu solidarnosti.
– Tako, recimo, lijek koji čekaju osobe sa karcinomom dojke, a koji se pokazao dobar za karcinom pluća ili kože, ne mogu dobiti te osobe, jer je komisija odlučila da može biti samo indiciran, recimo, kod dojke ili obrnuto. Zbog toga imamo osobe koje od početka kupuju lijekove od nekoliko hiljada KM mjesečno, jer ne mogu doći ni na listu čekanja, odnosno lijek nije indiciran za njihov karcinom. Znači, uglavnom ko će dobiti pametni lijek, koje će indikacije za određeni lijek biti, odlučuje komisija koja nikad nije vidjela pacijenta. A svugdje se pacijentu aplicira lijek koji njegov onkolog propiše, zaključuje ova novinarka.
Izvor: oslobođenje.ba/Džemila Busnov
